O nama

Poliklinika je javna zdravstvena ustanova osnovana 2002. godine s ciljem pružanja zaštite i podrške traumatiziranoj i zlostavljanoj djeci, kao i njihovim roditeljima, kako bi se što uspješnije nosili s posljedicama ovih iskustava.

 

Svoju svrhu Poliklinika ispunjava kroz osiguravanje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite djece u djelatnostima pedijatrije, psihijatrije, psihologije, logopedije, te socijalne pedagogije i socijalnog rada. Dijagnostički i terapijski rad s djecom i mladima provodi se uz uputnicu liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Doktor Poliklinike Djeca Doktor Poliklinike Djeca
20 +

Zato naručite svoje dijete na pregled – naš stručni tim je tu za vas.

Kontekst problema i razlog osnivanja ustanove

Zlostavljanje i zanemarivanje djece predstavlja globalni javnozdravstveni problem, obuhvaćajući psihičko/emocionalno, tjelesno i seksualno zlostavljanje, dok se zanemarivanje odnosi na sustavno neispunjavanje osnovnih potreba djeteta.

Svjetska istraživanja pokazuju da oko 30% djece doživljava emocionalno zlostavljanje, dok dvije trećine djece povremeno doživljavaju takav oblik zlostavljanja od strane roditelja. U slučaju tjelesnog zlostavljanja, između 20% i 30% djece izloženo je nasilju koje može varirati od fizičkog kažnjavanja do ozbiljnog ozljeđivanja. Što se tiče seksualnog zlostavljanja, procjenjuje se da svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak dožive neki oblik takvog zlostavljanja.

 

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2020.), 3 od 4 djece doživljavaju tjelesno nasilje od roditelja ili skrbnika, bilo u obliku tjelesnog kažnjavanja ili zlostavljanja. Najnoviji podaci UNICEF-a (2024.) pokazuju da je šest od desetero djece mlađe od pet godina izloženo nekom obliku zlostavljanja ili zanemarivanja od strane roditelja ili skrbnika.

Istraživanja u Hrvatskoj

Kada je riječ o podacima za Hrvatsku, rezultati međunarodnog istraživačkog projekta “BECAN – Balkan Epidemiological Study on Child Abuse and Neglect” iz 2012. godine pokazuju da su djeca u Hrvatskoj najviše izložena psihičkoj agresiji (5. razred: 59,0%; 7. razred: 77,1%; 2. razred srednje škole: 82,5%). Slijede tjelesno kažnjavanje (5. razred: 56,1%; 7. razred: 68,4%; 2. razred srednje škole: 72,3%), tjelesno zlostavljanje (5. razred: 26,2%; 7. razred: 34,0%; 2. razred srednje škole: 40,7%) te psihičko zlostavljanje (5. razred: 22,8%; 7. razred: 26,8%; 2. razred srednje škole: 34,8%) prema ISPCAN Child Abuse Screening Tool — Children’s Version (ICAST-C).

 

Poliklinika, kao partner ISPCAN-a, više od dva desetljeća radi na podizanju javne svijesti o zlostavljanju i zanemarivanju djece, pružajući istovremeno zaštitu i podršku djeci koja su doživjela traumatska iskustva, zlostavljanje i zanemarivanje ili su u riziku od istoga.

narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon narucivanje@poliklinika-djeca.hr email icon

Naš tim

Posebnost rada Poliklinike je timski stručni rad koji se odvija u okviru multidisciplinarnog tima te suradnja sa svim institucijama sustava.

Doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić

dr. med., spec. pedijatar, subspecijalist dječje neurologije, ravnateljica

Matej Hulina

mag. logopedije

Renata Fridrih

prof. defektolog – logoped

Ana Vasiljev

prof. socijalni pedagog

Tanja Manović

prof. socijalni pedagog

Ivan Šlabek

mag. psihologije

Ana Marija Španić

mag. psihologije, klinički psiholog

dr.sc. Mia Roje Đapić

klinička psihologinja i psihoterapeutkinja

Ana Raguž Šutalo

mag. psihologije, klinički psiholog

Doc. dr. sc. Bruna Profaca

prof. psihologije, klinički psiholog

Vanja Oparnica

mag. psihologije

Swea Jelić Tuščić

prof. psihologije, klinički psiholog, voditeljica dijagnostike i tretmana

Kate Tia Divizić

mag. psihologije

dr. sc. Renata Ćorić Špoljar

prof. psihologije, klinički psiholog, zamjenica ravnateljice

Mirna Čagalj Farkas

mag. psihologije

dr. sc. Marija Crnković

prof. psihologije, klinički psiholog

Dina Avdić

mag. psihologije

Nikolina Škrlec

dipl. socijalni radnik

Tamara Gojković

dipl. socijalni radnik

dr. med. Marija Bačan

spec. psihijatrije, subspecijalist psihoterapije

prim. mr. sc. Damir De Zan

dr. med., spec. psihijatar, uži spec. dječje i adolescentne psihijatrije i uži spec.psihoterapije

dr. med. Iva Ivančić Ravlić

spec. psihijatrije, subspecijalist biologijske psihijatrije, subspecijalist psihoterapije

dr. med. Nikolina Antonia Livaja

spec. dječje i adolescentne psihijatrije

dr. med. Janko Večerina

specijalizant dječje i adolescentne psihijatrije

Vesna Jurčić

sveučilišna magistra sestrinstva

Marina Hreščić

med. sestra

Kristina Beluhan

med. sestra

Ana Kustić

med. sestra

Manuela Javorović

med. sestra

Ljiljana Bobinec

med. sestra

Naše usluge

Neuropedijatar je subspecijalist, koji se bavi svim aspektima neurorazvoja, postavljanjem dijagnoza, liječenjem i praćenjem ishoda, a koji je, nakon završene specijalizacije iz pedijatrije, završio subspecijalističku edukaciju i uspješno položio ispit iz područja dječje neurologije. Neuropedijatri se nerijetko dodatno educiraju u užim subspecijalističkim segmentima, npr. iz neurorazvoja, neuromuskularnih bolesti, epileptologije, neurogenetike i sl.

  1. Kompletan neurorazvojni pregled – prilagođen i ovisan o dobi djeteta
  2. Usmjereni neurološki pregled djece, koja imaju simptome ili etabliranu dijagnozu neurološke bolesti

 

Svaki neuropedijatrijski pregled se usmjerava na specifične segmente, obzirom na indikaciju, koja je razlogom dolaska na pregled.

Neurorazvojni pregled, sa osvrtom na neurorizične činitelje (koji nastaju radi komplikacija tijekom i nakon poroda) neuropedijatar obavlja u novorođenčadi, dojenčadi i djece/mladih do 18-te godine života, koji imaju u anamnezi rizik za neurorazvoj i/ili posljedično odstupanje u neurorazvoju.

 

Najčešće se radi o djeci koja su prijevremeno rođena, koji su boravili u inkubatoru, imali nizak APGAR score, krvarenje u mozgu, poremećaje motorike i/ili tonusa muskulature, konvulzije i cijeli niz drugih, mogućih odstupanja. Tijekom pregleda se obavlja procjena spontanog ponašanja djeteta, procjena socijalne interakcije, vida, sluha, jezičnog razvoja, tonusa mišića, bogatstva pokreta, usvojenosti pojedinih neurorazvojnih obrazaca (npr. okretanje sa leđa na trbuh, evolucija procesa posjedanja i sjedenja, puzanje, vertikalizacija, hodanje, spretnost u manipulaciji igračkama i sl).

 

U svakoga pacijenta je potrebno procijeniti korelaciju kronološke dobi sa usvojenošću motoričkih obrazaca, te konstatirati je li dijete, usprkos neuroriziku ima uredan neurorazvoj ili su naznačena neurorazvojna odstupanja ( npr. distonija, fluktuacija tonusa, iritabilnost, promjene funkcija i sl.) Neuropedijatri nizom dijagnostičkih postupaka postavljaju dijagnozu cerebralne paralize, neuromuskularnih bolesti, genetičkih i metaboličkih bolesti (sa neurološkim simptomima).U tom procesu, tijekom dijagnostičkog procesa surađuju sa cijelim nizom drugih subspecijalista, npr. genetičarima,specijalistima za uho, grlo, nos, specijalistima fizikalne terapije, okulistima, ortopedima, neurokirurzima, radiolozima, psihijatrima i sl.

 

U opsegu rada neuropedijatra, od postavljanja dijagnoze, do liječenja i praćenja najčešće su sljedeće bolesti i stanja:

  • ADHD
  • Poremećaji iz spektra autizma
  • Poremećaji u ponašanju
  • Poremećaji u razvoju govora, jezičnog razvoja
  • Neurorazvojna disharmonija
  • Kognitivna odstupanja u sklopu neuroloških bolesti
  • Poremećaji spavanja
  • Odstupanje u školskim postignućima
  • Cerebralna paraliza
  • Ponašajna odstupanja i problematično ponašanje
  • Genske i ostale prirođene bolesti

 

Ukoliko djeca imaju simptome neuroloških bolesti, potrebna je neuropedijatrijska obrada, u cilju postavljanja dijagnoze: Najčešće se radi o:

 

  • Epilepsiji
  • Febrilnim konvulzijama
  • Svim oblicima glavobolja u dječjoj dobi (kao izoliranog simptoma)
  • Sinkopi
  • Novotvorevinama (tumorima) mozga
  • Neuromuskularnim bolestima

 

U svim navedenim slučajevima je izrazito važno uzeti temeljitu anamnezu o pojavnosti, vremenu i načinu nastanka simptoma, intenzitetu, utjecaju na kvalitetu života djeteta, a potom slijedi detaljan neuropedijatrijski pregled. Pregled se obavlja sukladno kronološkoj dobi djeteta, što znači primjenu određenih testova i tehnika, koje su primjerene dobi djeteta.

 

Sukladno postavljenoj radnoj dijagnozi, moguće je indicirano proširenje obrade drugim pretragama (npr. VEEG, UZV mozga (samo u dojenčkoj dobi) MRI mozga, biokemijske, metaboličke i druge pretrage, ADOS, Mchat). U tom procesu je moguće uključenje i stručnjaka suradnih struka u zdravstvu (klinički psiholog, logoped, socijalni pedagog).

U sklopu neurološke obrade, neuropedijatri nerijetko indiciraju pretragu, koja se naziva VEEG (Video elektroencefalografija). Radi se o funkcionalnoj pretrazi, koja u stvarnom vremenu (engl. Real-time) registrira moždanu aktivnost, kao posljedicu neuronske, električne aktivnosti mozga. Pretraga je neinvazivna, bez nuspojava i moguće ju je, ukoliko postoji indikacija, provoditi učestalim ponavljanjima. Koristi se za djecu, od rođenja, nadalje, a služi kao komplementarna dijagnostička metoda. Primarno, ova je pretraga indicirana, kao neizostavna, u slučaju sumnje na epilepsiju, ali se podjednako često koristi i u dijagnostici glavobolja, tikova, promjena ponašanja, poremećaja spavanja, ozljeda glave, neurometaboličkih bolesti, genetičkih bolesti, kao i drugih funkcionalnih odstupanja ili sumnji na odstupanje neurorazvoja.

Kako se pretraga izvodi i kako se pripremiti za pretragu?

Snimanje se izvodi postavljanjem specijalne kape na glavu djeteta, unutar koje se nalaze elektrode, koje su fiksirane na kapu, te dodatno korištenje gela za fiksaciju. Značajno je napomenuti da kosa mora biti čista. Snimanje se izvodi u ležećem ili sjedećem položaju zatvorenih i otvorenih očiju, uz naloge koje daje medicinska sestra, koja obavlja snimanje. Snimanje u standardnim protokolima, traje 20-30 minuta, uz „tehnike provokacije-aktivacije“, koje mogu pobuditi eventualne neurofiziološke promjene (hiperventilacija i bljeskanje).

Uz standardni postupak snimanja, u nekim slučajevima neuropedijatar indicira snimanje nakon neprospavane noći. Ova se tehnika najčešće koristi u slučajevima poremećaja svijesti, poremećaja spavanja, sumnje u značajnije promjene itd. U uputama za pripremu za naglasiti je da se daju detaljne upute kako dijete pripremiti za snimanje.

Dijete je potrebno probuditi između 02 – 04 sata u noći, te držati budnim do snimanja. Snimanje traje dulje od standardnog, uz primjenu tehnika aktivacije.

Potrebno je napomenuti da je prije snimanja potrebno izbjegavati sve lijekove i sredstva (osim antiepileptika, ukoliko je dijete već u terapiji, te ostale lijekove koje eventualno dijete kontinuirano koristi). Preporučamo uzeti lagani jutarnji obrok, prije dolaska na snimanje.

Naši neuropedijatri

Ponekad ga zovu čarobnjakom za R, ponekad učiteljem za pričanje, čitanje i pisanje, ponekad prijateljem koji nas uči kako se izraziti kad riječi zapnu negdje u grlu, a ponekad ga zabunom nazivaju i stručnjakom za stopala, pri tom zapravo misleći na ortopeda. On je onaj tko razumije koliko je važno kada dijete izgovori svoje prve riječi. Logoped radi s djecom koja možda imaju problema s govorom, onima koje mucanje ometa u izražavanju, onima koji imaju problem s izgovorom nekih glasova, ili s djecom koja iz nekog razloga još nisu progovorila.

 

No, njegov posao nije ograničen samo na mališane. Logoped radi i s bebama koje možda imaju problema s hranjenjem i gutanjem, pomaže predškolcima s jezičnim izražavanjem i razumijevanjem te usvajanjem predvještina potrebnih za ovladavanjem čitanja i pisanja, kao i djecom školskog uzrasta koja se bore s čitanjem i pisanjem.

 

Drugim riječima, logoped je nezavisni zdravstveni stručnjak koji se bavi prevencijom, dijagnostikom i terapijom poremećaja komunikacije, jezika, govora, glasa, gutanja te školskih vještina – čitanja, pisanja i računanja, a ujedno je i ravnopravan član multidisciplinarnog tima Poliklinike. 

Njegov cilj uvijek je isti: pomoći djeci da osjete radost i lakoću u komunikaciji. Također, često surađuje s drugim stručnjacima – psiholozima, psihijatrima, učiteljima, pedijatrima te ostalim zdravstvenim djelatnicima, jer svaki uspjeh djeteta proizlazi iz multdisciplinarnog rada i podrške.

 

Logoped ne radi samo s djetetom – vrlo važan dio njegove uloge je rad s obitelji. Roditelji su prvi i najvažniji komunikacijski partneri djece, a logoped im pomaže da razumiju kako mogu stimulirati svoje dijete kod kuće. Bilo da se radi o poticanju djeteta na komunikaciju kroz igru, izvođenju vježbi za izgovor glasova, čitanja i pisanja, logoped je tu da ih vodi i pruži podršku.

 

Klinički logopedski rad s djecom i mladima u Poliklinici odvija se kroz sveobuhvatan pristup koji uključuje dijagnostiku, intervenciju i kontinuirano praćenje napretka. Procjena započinje prikupljanjem informacija o razvoju govora, jezika i komunikacijskih vještina te evaluacijom djetetovih sposobnosti pomoću standardiziranih testova, promatranja i intervjua s roditeljima. Na temelju rezultata procjene izrađuje se individualni terapijski plan koji obuhvaća specifične ciljeve u skladu s potrebama i sposobnostima djeteta, a uključuje tretman:

 

  1. govornih poremećaja
    • artikulacijsko – fonološki poremećaji (poremećaji izgovora)
    • poremećaji tečnosti govora (mucanje i brzopletost)
    • motorički govorno poremećaji (dizartrija i govorna apraksija)
  2. jezičnih poremećaja
    • kašnjenje u jezičnom razvoju
    • razvojni jezični poremećaj
  3. komunikacijskih poremećaja
    • poremećaji socijalne komunikacije
    • poremećaji iz spektra autizma
  4. poremećaja glasa 
    • disfonije
  5. specifičnih poremećaja učenja
    • disleksija (poremećaj čitanja)
    • disgrafija (poremećaj pisanja)
    • diskalkulija (poremećaj računanja)

 

Logopedi su također uključeni u ostale djelatnosti Poliklinike: provode edukacijske aktivnosti i mentorstvo studentima, sudjeluju u znanstveno-istraživačkim projektima, kao i u publiciranju stručnih i znanstvenih radova.

 

Uz navedeno, logopedi se kontinuirano stručno usavršavaju i sudjeluju u superviziji kako bi osigurali osobni rast i razvoj stručnih kompetencija, sve s ciljem promicanja dobrobiti djece i mladih s kojima rade.

Pregled kod logopeda najčešće započinje razgovorom s roditeljima ili osobom koja dolazi na pregled. Logoped želi razumjeti razlog dolaska, zabilježiti važne informacije o djetetovom razvoju i povijesti komunikacije. Razgovor uključuje pitanja o govorno – jezičnom razvoju, ponašanju, zdravstvenim stanjima, opažanjima u vrtićkom ili školskom okruženju, odnosima s vršnjacima, kao i ostalim okolnostima koje mogu utjecati na razvoj govora i jezika. Ovaj dio pregleda ključan je za bolje razumijevanje konteksta i prilagođavanje daljnje procjene.

Nakon razgovora, logoped provodi procjenu različitih sastavnica komunikacijskih vještina, govora, jezika, glasa, a u školskoj dobi i vještina čitanja, pisanja i računanja. 

Kod djece predškolske dobi, ovaj dio pregleda obično uključuje igre i zadatke posebno osmišljene kako bi se procijenila sposobnost razumijevanja govora, jezični razvoj, izgovor glasova, kao i opće komunikacijske vještine. Logoped može tražiti od djeteta da ponavlja određene riječi, imenuje predmete na slikama, odgovara na jednostavna pitanja ili priča priče. Također se prati i neverbalna komunikacija, poput geste, kontakt očima i način izražavanja emocija, jer su svi ti elementi važni za cjelovito razumijevanje komunikacijskih vještina. Ovisno o djetetovoj dobi i suradljivosti, pregled može biti vrlo dinamičan i prilagođen individualnim potrebama, često kroz igru koja pomaže djetetu da se opusti i adekvatno pokaže sve svoje vještine i sposobnosti.

Za djecu školskog uzrasta, logopedski pregled može uključivati procjenu jezičnih sposobnosti (poput razumijevanja složenijih rečenica i izraza), govora (ispravan izgovor glasova, tečnost govora), obilježja glasa, kao i vještina čitanja, pisanja te računanja. Logoped može zatražiti od djeteta da čita naglas, piše rečenice, priča priču na temelju slike ili da odgovara na pitanja. Ove aktivnosti pomažu logopedu da procijeni kako dijete razumije i koristi jezik, koliko je precizan njegov izgovor, kako dijete dekodira riječi, razumije pročitan tekst te kako formulira rečenice u pisanom obliku. Također, pažnja se posvećuje tome koliko su vještine čitanja, pisanja te računanja u skladu s očekivanjima za djetetovu dob i akademsku razinu.

Logoped može koristiti različite dijagnostičke alate poput standardiziranih testova, vježbi ponavljanja, ili igračaka kako bi dobio potpuni uvid u djetetove sposobnosti. 

Na kraju pregleda, logoped će razgovarati s roditeljima ili osobom o svojim zapažanjima i preporukama. Može preporučiti logopedski tretman, savjetovati roditelje o tome kako mogu poticati govorno – jezični razvoj kod kuće ili, ako je potrebno, predložiti dodatne preglede i suradnju s drugim stručnjacima Poliklinike ili drugih Ustanova. 

Cilj pregleda nije samo utvrditi postojeće teškoće, već i osigurati plan za podršku i razvoj koji će djetetu pomoći da maksimalno iskoristi svoje potencijale.

Pregled kod logopeda najčešće započinje razgovorom s roditeljima ili osobom koja dolazi na pregled. Logoped želi razumjeti razlog dolaska, zabilježiti važne informacije o djetetovom razvoju i povijesti komunikacije. Razgovor uključuje pitanja o govorno – jezičnom razvoju, ponašanju, zdravstvenim stanjima, opažanjima u vrtićkom ili školskom okruženju, odnosima s vršnjacima, kao i ostalim okolnostima koje mogu utjecati na razvoj govora i jezika. Ovaj dio pregleda ključan je za bolje razumijevanje konteksta i prilagođavanje daljnje procjene.

Nakon razgovora, logoped provodi procjenu različitih sastavnica komunikacijskih vještina, govora, jezika, glasa, a u školskoj dobi i vještina čitanja, pisanja i računanja. 

Kod djece predškolske dobi, ovaj dio pregleda obično uključuje igre i zadatke posebno osmišljene kako bi se procijenila sposobnost razumijevanja govora, jezični razvoj, izgovor glasova, kao i opće komunikacijske vještine. Logoped može tražiti od djeteta da ponavlja određene riječi, imenuje predmete na slikama, odgovara na jednostavna pitanja ili priča priče. Također se prati i neverbalna komunikacija, poput geste, kontakt očima i način izražavanja emocija, jer su svi ti elementi važni za cjelovito razumijevanje komunikacijskih vještina. Ovisno o djetetovoj dobi i suradljivosti, pregled može biti vrlo dinamičan i prilagođen individualnim potrebama, često kroz igru koja pomaže djetetu da se opusti i adekvatno pokaže sve svoje vještine i sposobnosti.

Za djecu školskog uzrasta, logopedski pregled može uključivati procjenu jezičnih sposobnosti (poput razumijevanja složenijih rečenica i izraza), govora (ispravan izgovor glasova, tečnost govora), obilježja glasa, kao i vještina čitanja, pisanja te računanja. Logoped može zatražiti od djeteta da čita naglas, piše rečenice, priča priču na temelju slike ili da odgovara na pitanja. Ove aktivnosti pomažu logopedu da procijeni kako dijete razumije i koristi jezik, koliko je precizan njegov izgovor, kako dijete dekodira riječi, razumije pročitan tekst te kako formulira rečenice u pisanom obliku. Također, pažnja se posvećuje tome koliko su vještine čitanja, pisanja te računanja u skladu s očekivanjima za djetetovu dob i akademsku razinu.

Logoped može koristiti različite dijagnostičke alate poput standardiziranih testova, vježbi ponavljanja, ili igračaka kako bi dobio potpuni uvid u djetetove sposobnosti. 

Na kraju pregleda, logoped će razgovarati s roditeljima ili osobom o svojim zapažanjima i preporukama. Može preporučiti logopedski tretman, savjetovati roditelje o tome kako mogu poticati govorno – jezični razvoj kod kuće ili, ako je potrebno, predložiti dodatne preglede i suradnju s drugim stručnjacima Poliklinike ili drugih Ustanova. 

Cilj pregleda nije samo utvrditi postojeće teškoće, već i osigurati plan za podršku i razvoj koji će djetetu pomoći da maksimalno iskoristi svoje potencijale.

Naši logopedi

Tko su socijalni pedagozi

Socijalni pedagozi pružaju podršku djeci i mladima s poteškoćama u ponašanju i psihosocijalnom funkcioniranju te socijalnoj integraciji, kao i njihovim roditeljima/skrbnicima/obiteljima.
U okviru multidisciplinarnog tima Poliklinike, socijalni pedagozi rade procjenu i tretman (individualni i grupni) eventualnih poteškoća u ponašanju, teškoća u odnosima sa vršnjacima te poteškoća koncentracije (Play Attention, Neurofeedback).


Tijekom procesa procjene socijalni pedagog nastoji upoznati i razumjeti ponašanje i potrebe djeteta u različitim životnim područjima kao što su obitelj, škola, vršnjaci i slobodno vrijeme.  U cilju prikupljanja navedenih relevantnih podataka o djetetu socijalni pedagog koristiti će metodu razgovora, opažanje te razne upitnike, skale procjene i samoprocjene.

Naši socijalni pedagozi

Psiholozi kao stručnjaci mentalnog zdravlja i članovi multidisciplinarnog tima Poliklinike provode psihološke procjene djece i mladih u od njihove najranije dobi do kasne adolescentne.  Specifičnosti kliničke procjene djece su u njihovoj razvojnoj perspektivi i iziskuju  razumijevanje ne samo djeteta već i okoline iz koje dijete dolazi. Dijete koje je u središtu psihološke procjene ne dolazi samo – upućuju ih i/ili dovode odrasli. Zato procjena mora dati odgovore na mnoga pitanja, brige i zapažanja onih koji žive s djetetom, a njen rezultat je poticanje svih aspekata djetetovog razvoja koji je dinamičan, zaštita  mentalnog zdravlja djece i mladih, odgovor na teškoće i krize odrastanja, osobito u kontekstu doživljenih traumatskih i stresnih iskustava (koja uključuju i izloženost zlostavljanju i zanemarivanju) što je i glavni cilj rada Poliklinike.

 

Klinički psihologijski rad s djecom i mladima u Poliklinici odvija se cjelovito – od procjene do intervencije. I psihodijagnostički i tretmanski (savjetodavni i psihoterapijski) rad s djecom temeljen je na znanstvenim psihološkim spoznajama s ciljem promicanja mentalnog zdravlja. S druge strane, temeljen je i na humanističkim principima, zagovaranju dječjih prava i zaštiti dobrobiti djece, kao i na specifičnim potrebama svakog djeteta i mlade osobe i njegove obitelji. Nakon cjelovite procjene slijede intervencije koje uključuju i tretmanski rad s djetetom (individualni i grupni), ali i rad s roditeljima/skrbnicima, suradnju s drugim stručnjacima/institucijama koji rade s djetetom radi izgradnje mreže podrške za dijete i poticanja promjena u okolini kroz preporuke, osiguravanje dodatnih uvjeta koji mogu dovesti do promjena posljedica za dijete i smanjenja rizika za djetetovo mentalno zdravlje i dobrobit.

 

U tretmanskom radu psiholozi Poliklinike su, uz uobičajenu kliničku praksu (dijagnostiku i tretman) povezanu s razvojnim, emocionalnim i ponašajnim teškoćama i poremećajima, osobito educirani za savjetovanje u krizama povezanim s obiteljskim i vanobiteljskim okolnostima, psihološke tretmane nakon traumatskih i stresnih iskustava, zlostavljanja i zanemarivanja, nakon   gubitaka, kao i za danas sve veće izazove roditeljstva.

 

Psiholozi su uključeni i u sve druge djelatnosti Poliklinike: znanstveno istraživački i edukacijski rad, mentorstvo studentima i suradnju s fakultetima, publiciranje i forenzične aktivnosti. Također, uključeni su u stručno usavršavanje te superviziju radi osobnog rasta i razvoja stručnih kompetencija zbog važnog cilja – dobrobiti djece i mladih s kojima rade.

Pregled psihologa

Roditelji i djeca često se pitaju što točno radi psiholog i kako izgleda pregled psihologa.

Iako su djelatnosti psihologa vrlo široke, i svaki je susret s djetetom i njegovim roditeljima ili skrbnicima poseban, ovdje ćemo pokušati približiti roditeljima, djeci, mladima  tipičan prvi pregled psihologa.

Pri dolasku psihologu, psiholog obično najprije razgovara s roditeljima (ili rjeđe, ovlaštenom pratnjom, no u daljnjem tekstu ćemo ostaviti pojam ”roditelj” što je najčešći slučaj) kako bi čuo najvažnije informacije o razlogu dolaska i o tome kako je dijete. Ovdje se od roditelja najčešće žele dobiti informacije o ranom razvoju djeteta, njegovu funkcioniranju unutar obitelji, vrtića ili škole, funkcioniranje unutar vršnjačke skupine, te ima li dijete neke poteškoće i na koji se način iste manifestiraju. 

Veća djeca uglavnom bez problema ostaju na hodniku uz zabavne sadržaje, no kod manje djece nekad se javljaju poteškoće u odvajanju od roditelja. Savjetujemo da kad dolazite s vrlo malim djetetom, ako možete povedete blisku odraslu osobu od povjerenja koja bi mogla ostati s djetetom na hodniku igrati se (naša je Poliklinika opremljena zabavnim sadržajima koje mogu olakšati djeci vrijeme čekanja na pregled) dok vi razgovarate sa psihologom jer je na taj način prvi razgovor moguće efikasnije i brže provesti i dobiti sve relevatne informacije. 

Ukoliko imate ranije nalaze psihologa ili timskih procjena, ponesite ih na pregled, osobito ukoliko je dijete nedavno testirano kod drugog psihologa, jer postoji određen period vremena između toga kad je dopušteno ponavljati određene testove.

Nakon što psiholog razgovara s poroditeljima, razgovarat će i s djetetom kako bi ga upoznao i započeo cjelovitu procjenu. 

Psihološka obrada uključuje dakle, klinički intervju (s roditeljima i djetetom), opservaciju te primjenu psihodijagnostičkih sredstava (popularnije znanih kao psihologijski testovi).

O psihodijagnostičkoj obradi odnosno primjeni pojedinih instrumenata odluku donosi psiholog prema razlogu dolasku, kliničkoj procjeni te zatečenom stanju djeteta. 

Psihodijagnostička procjena može uključivati,  ovisno o dobi djeteta i razlogu dolaska, procjenu cjelokupnog  općeg psihomotornog razvoja, intelektualnih i kognitivnih sposobnosti, emocionalnog stanja te procjenu osobnosti, određenih psihopatoloških odstupanja kao i nekih specifičnih poteškoća poput ADHD-a. Psiholozi u Poliklinici primjenjuju standardizirane testove za procjenu  različitih sposobnosti, ispitivanje ličnosti, neuropsihologijske i ADHD testove, te testove znanja.

 

Nastojte ne biti zabrinuti vezano uz samo testiranje jer je ono za malenu djecu nalik igri (spajanje sličica, slaganje kockica, umetanje predmeta u umetaljku itd.) dok su školska djeca već navikla na radne zadatke i posve im je normalna situacija u kojoj nešto čine prema uputama, rješavaju zadatke i odgovaraju na pitanja.

Trajanje psihologijske obrade ovisi o više faktora (dob djeteta, razina suradljivosti, specifične teškoće, razlog dolaska)  iako se ona najčešće odvija u dva susreta. 

Po dovršetku obrade psiholog roditeljima daje povratne informacije o stanju djeteta te ih ukratko savjetuje. Ukoliko za time postoji potreba, psiholog informira roditelje o potrebi za psihologijskim praćenjem djeteta ili uključivanjem u tretman. Kad je riječ o adolescentima, psiholog nastoji što više u isti razgovor uključiti i mladu osobu i informirati je o njenim potrebama i preporukama vezanim uz njen daljnji napredak. 

Nalaz obrade psihologa dostavlja se zatim roditelju u pisanom obliku, s pripadajućim preporukama, najčešće u okviru zajedničkog multidisciplinarnog nalaza i mišljenja.

Nastojte djetetu odlazak psihologu prikazati kao vid pomoći  u onom aspektu u kojem postoji poteškoća radi koje se dijete upućuje psihologu. Kao što djetetu kojeg  boli uho kažemo kako ga vodimo doktoru kako bi dobio lijek i ozdravio, tako i djetetu možete reći da odlazite stručnjaku koji će pomoći da se bolje osjeća, lakše uči, na bolji način izražava osjećaje i sl., već prema tome zbog čega dijete odlazi psihologu. Važno je naglasiti da će psiholog pomoći cijeloj obitelji odnosno djetetu i roditelju/skrbniku, jer dijete nije zaseban entitet s prezentiranom poteškoćom već se njegove teškoće sagledaju u okviru njegove okoline. U tom pogledu savjetujemo da koristite rečenice poput sljedećih: 

”Znaš kako se nekad jako razljutiš i udaraš sve oko sebe, i ne možeš prestati vikati? Čini nam se da ti ne znamo na pravi način pomoći pa idemo upoznati jednu profesoricu/tetu (ako je riječ o malenom djetetu) koja će nas sve skupa naučiti kako da bolje pokažeš što te ljuti i što ti je potrebno, i nas kako da ti najbolje pomognemo.”

ILI 

”Čini mi se da ti je jako teško otkad je umrla baka, a kako mi je i samoj teško vezano uz to, rado bih da upoznamo nekoga tko će nam pomoći kako da lakše prebrodimo ovaj za nas težak period.”

Možete djetetu reći da se kod psihologa najčešće priča o stvarima koje nas muče, da je njegov posao pomoći da nam bude bolje, te da je moguće da će dijete rješavati neke zadatke, no da isti nisu za ocjenu već služe da se psiholog bolje upozna s poteškoćama te da se vezano uz iste uopće ne mora zabrinjavati.  Na psihologu je sve ostalo. 

Nastojte pri dolasku biti čim opušteniji i imati povjerenja u proces pomoći i oporavka, te imajte na umu da je prvi pregled psihologa potrebitog djeteta tek prvi, ali najvažniji korak koji činite.

Naši psiholozi

Socijalni rad profesija je koja se temelji na humanističkim idealima i ljudskim pravima, a bavi se prevencijom i pomaganjem ljudima u nadilaženju njihovih životnih poteškoća. Profesija je primjenjiva u svim područjima ljudskog života, a jedno od tih područja je i problematika zlostavljanja i zanemarivanja djece. 

 

Značajna je uloga socijalnog radnika u području zaštite prava djece i zaštite njihove obitelji u situacijama rizičnim za pravilan razvoj djece, a kada su suočeni sa obiteljskom traumom, a roditelji sa izazovima u skrbi za djecu ili izazovima u odgoju djece.

 

Socijalni radnici članovi su multidisciplinarnog tima Poliklinike te sudjeluju u dijagnostičkom i savjetodavnom radu, edukacijama, sudjeluju na supervizijama stručno se usavršavaju te sudjeluju u znanstveno istraživačkom radu i publikacijama.

 

Susret sa psihotraumatiziranom djecom i njihovim obiteljima dio je njihove svakodnevnice pri čemu mogu imati veći broj uloga, od uloge stručnjaka koji sudjeluje u dijagnostičkom postupku i provodi intervju sa djetetom do uloge stručnjaka koji odgovara na potrebe i probleme roditelja. Socijalni radnici provode socijalnu procjenu širih okolnosti korisnika, daju svoje mišljenje i preporuke, a kako bi pomogli djeci i odraslima da se uspješnije nose s posljedicama obiteljske traume i krizom u kojoj se nalaze. Izravnim savjetovanjem i konkretnim informiranjem, socijalni radnici osnažuju i pomažu djeci i njihovim obiteljima u prevladavanju osobnih i obiteljskih problema, a prema potrebi ih upućuju na druge nadležne službe.

 

Osim rada koji se temelji na znanjima i teorijama socijalnog rada i društveno-humanističkih znanosti, socijalni radnici imaju važno znanje i edukacije iz područja specifične problematike kojom se bave. Upoznati su sa osnovama obiteljskog i kaznenog prava, upravnog postupka, osnovama psihologije, psihopatologije i pedagogije, uz poznavanje osnova uređenja drugih sustava. 

 

Pozitivnim odnosom prema djeci i odraslima, uz osjetljivost na probleme drugih kao i tolerantnost neovisno o razlikama u obrazovanju, kulturnom okruženju i socijalno nepovoljnim situacijama cilj je pomoći korisniku jasnije sagledati vlastite poteškoće, pomoći mu da iskoristi vlastite resurse, informirati ga o njegovim pravima, poticati ga, hrabriti i podržavati da samostalno donese odluke, a kako bi prevladao svoju životnu krizu.

Naši socijalni radnici

U Poliklinici djeca s različitim traumatskim iskustvima i njihovi roditelji/skrbnici dobivaju pomoć, koju im pruža multidisciplinarni tim. Multidisciplinarni tim uključuje i psihijatra.

 

Kako psihijatri nakon završenog studija medicine završavaju i specijalizaciju iz psihijatrije u okviru koje se bazično educiraju iz psihodinamske i kognitivno bihevioralne psihoterapije, a značajan broj psihijatara dodatno završava i edukaciju iz drugih psihoterapijskih pravaca, oni su u Poliklinici važni članovi tima.

 

Kao i izvan Poliklinike tako i u Poliklinici psihijatri imaju niz uloga: oni su dijagnostičari mogućih psihijatrijskih poremećaja, terapeuti, konzultanti, psihofarmakolozi, istraživači, koordinatori skrbi te vodiči kroz krizne situacije.

 

Uloga psihijatra kao dijagnostičara od ključne je važnosti u procesu liječenja mentalnih zdravstvenih problema. Dijagnoza je temelj na kojem se gradi sveobuhvatni plan liječenja; ona pomaže u određivanju prirode i opsega problema, omogućujući tako psihijatru i pacijentu da zajedno izgrade strategiju za upravljanje i prevladavanje mentalnih zdravstvenih izazova.

 

Uloga psihijatra kao terapeuta složena je i multifunkcionalna, obuhvaćajući aspekte empatije, slušanja, vođenja i profesionalne intervencije. Psihijatar stvara siguran prostor u kojem se pacijenti mogu osjećati viđeni, prostor u kojem mogu podijeliti svoje strahove, nadanja i osjećaje bez osude. Ovaj terapeutski odnos postaje osnova za istraživanje i razumijevanje unutarnjeg svijeta pacijenta, kao i za identificiranje strategija i alata koji mogu pomoći u upravljanju i prevladavanju mentalnih zdravstvenih izazova.

 

Uloga psihijatra kao konzultanta bogata je i višedimenzionalna, omogućujući razmjenu stručnog znanja i iskustva s drugim strukama u timu, raznim sektorima društva i profesionalnim disciplinama.  Kroz konzultativne aktivnosti, psihijatri pružaju specifične uvide, smjernice i preporuke koji se temelje na njihovoj stručnosti u mentalnom zdravlju, koristeći svoje znanje kako bi potpomogli različite institucije, organizacije, ili individue. Kao konzultant, psihijatar može pružiti kliničke savjete o dijagnostici, tretmanu i upravljanju različitim mentalnim zdravstvenim stanjima i poremećajima. Također može pružiti stručno mišljenje o kompleksnim slučajevima i sugerirati specifične intervencije ili pristupe.

 

Uloga psihijatra kao psihofarmakologa od bitne je važnosti u modernoj psihijatrijskoj praksi, gdje je primjena lijekova za liječenje mentalnih poremećaja uobičajena i često ključni element u pristupu liječenju.  Psihijatar psihofarmakolog specijaliziran je za razumijevanje, prepisivanje i praćenje psihotropnih lijekova, koristeći se svojim znanjem o neurobiologiji, farmakologiji i kliničkim aspektima mentalnih poremećaja kako bi pružio individualiziranu skrb za pacijente.

 

Psihijatar u ulozi koordinatora skrbi orkestrira složen proces zdravstvene skrbi, optimizirajući resurse i omogućavajući fluidnu i kohezivnu skrb koja je usklađena s potrebama pacijenata.

 

Psihijatar u ulozi vodiča kroz krizne situacije preuzima esencijalnu i zahtjevnu ulogu, postajući bedem podrške i stručne pomoći u trenucima kada su pojedinci najranjiviji.  Kroz krize koje mogu uključivati suicidalne misli, akutne epizode mentalnih poremećaja, ili reakcije na traumatične događaje, psihijatar postaje ključni stup stabilnosti, sigurnosti i smjernice. Psihijatar pruža brzu i učinkovitu intervenciju kako bi se ocijenilo stanje osobe u krizi, osiguralo njihovu sigurnost i pružilo hitno olakšanje od akutnih simptoma i stresa.

Naši psihijatri

Sestrinska skrb u radu sa djecom s mentalnim poteškoćama po definiciji zdravstvene njege ne razlikuje se od njege oboljelog od druge organske bolesti. Razlike su vidljive u specifičnim problemima, ciljevima i načinu riješavanja problema.

 

Od medicinskih sestara očekuje se uz potrebno znanje i praksu, empatija, podrška i razumijevanje. Djeca su vrlo osjetljiv i ranjiv dio populacije koji prolaze kroz različite faze odrastanja i potrebna im je pomoć i zaštita.

Sestra mora biti sposobna razumjeti djetetove potrebe i svakodnevno se iznova prilagođavati, ovisno o dobi djeteta. Uz dijete u „skrbi“ nalaze se i roditelji, kao ravnopravni partneri u liječenju bolesti svoga djeteta.

 

U svakodnevnom radu sa psihotraumatiziranom djecom medicinske sestre obavljaju vrlo težak i zahtjevan posao. Podrška koju pružaju prilikom prvog kontakta roditelja ili skrbnika sa Ustanovom važna je karika iz koje se gradi budući osjećaj povjerenja. Sveobuhvatnom skrbi za pacijenta ostvaruje kvalitetnu komunikaciju, kako bi se djeca i roditelji osjećali sigurno i slobodno reći svoje brige i probleme.

 

Dio su stručnog tima koji skrbe za pacijente, a uključuje liječnike, psihologe, socijelne radnike, socijalne pedagoge i logopede.

 

Educirane su za rad sa djecom s problemima pažnje te je dio njihovog radnog vremena vezan uz Play Attention, računalni sustav za uvježbavanje usmjeravanja i održavanja pažnje. Također u poliklinici radi medicinska sestra educirana za rad u EEG kabinetu i izvođenje pretrage. Poželjno, ali ne obavezno je da sestre imaju znanja iz područja psihoterapije.

Naše medicinske sestre

Neurofeedback je mentalni trening kojim na zabavan način uravnotežujemo moždanu aktivnost. Primjenjuje se samostalno i/ili u kombinaciji s drugim vrstama tretmana.
Neurofeedback terapija provodi se u tri koraka:

 

1.korak Inicijalna procjena
Inicijalna procjena sastoji se od snimanja EEG-a na jednoj ili više područja glave, koje traje do pola sata. EEG se snima na način da se na glavi postavlja jedna elektroda, a druge dvije se postavljaju na ušne resice. Samo snimanje je u potpunosti bezbolno. Provodi se i razgovor s djetetom i roditeljima o poteškoćama.

 

2.korak Treninzi:

Provode se par puta tjedno, od 15 do 40 minuta
Nakon inicijalne procjene krećemo s treninzima jačanja moždanih funkcija. U ovoj fazi potrebno je odraditi 20-ak treninga u trajanju od 15 do 40 minuta. Vrijeme trajanja pojedinog treninga prilagođeno je prije svega dobi, ali i funkcioniranju svakog pojedinca. Preporuka je da razmak između treninga nije veći od 3 dana. Stoga je potrebno trenirati barem 2 puta tjedno.
Kako izgleda jedan trening?
U treningu, zapravo sami svojim vlastitim mislima, upravljate filmom, videoigricom, animiranim filmom ili glazbom. Ako se sadržaj prikazuje, to znači da ste na pravom putu do uspjeha. Ukoliko „zapinje“, nešto morate raditi na drugačiji način. Cilj je da kroz treninge svladate sve „zapreke”

 

3. Završno snimanje EEG-a
Nakon ciklusa odrađenih treninga, ponovo se provodi procjena u onim varijablama koje su procijenjene još tijekom inicijalne procjene. Cilj ponovne procjene je objektivno prikazati napredak u brojčanom rezultatu. Uz navedenu objektivnu procjenu, napredak se bilježi i subjektivnom metodom u vidu praćenja smanjenja simptoma.

Play Attention je svjetski priznat uređaj za koji je znanstveno dokazano da kontinuiranom primjenom pomaže produljiti, učvrstiti i usmjeriti pažnju te poboljšati pamćenje, što nam omogućava da ostvarimo svoje pune potencijale te posljedično dovodi i do uspješnijih ishoda u školi, kod kuće i na poslu.

 

Uređaj se sastoji od:

 

  1. Interaktivnog softvera
  2. BodyWave sučelja (narukvice) – koja se postavlja na ruku ili nogu

 

Play Attentionov računalni sustav za uvježbavanje usmjeravanja i održavanja pažnje koristi Edufeedback tehnologiju, koja je nastala kombiniranjem skeniranja moždanih impulsa, kognitivnih vježbi i tehnika oblikovanja ponašanja.

 

Edufeedback omogućava da vlastitu pažnju pratimo u stvarnom vremenu upravljajući računalnom igrom putem tri senzora koji mjere razinu pažnje.

 

Play attention putem BodyWave narukvice očitava moždane signale koji nam govore koliko pažnje imamo. Moždani signali kontroliraju kompjutersku igru na način da moramo biti usredotočeni kako bismo ju uopće uspjeli pokrenuti, igrati i na kraju završiti, što ujedno pomaže i da uvidimo povezanost između pažnje i ponašanja.

 

Šest različitih igara: svaka pospješuje određenu kognitivnu vještinu

U osnovnom Play Attention paketu dolazi šest različitih igara od kojih svaka pospješuje određenu kognitivnu vještinu:

 

  1. izdržljivost pažnje – usmjeravanje pažnje na nisko stimulirajuće aktivnosti kroz duži vremenski period
  2. vizualno praćenje – održavanje pažnje dok se vizualno prate objekti i osobe koje se nasumično kreću
  3. usmjerenost na zadatak – brže započinjanje zadataka i održavanje fokusa sve dok aktivnost ne završi
  4. diskriminativno procesiranje – prepoznavanje bitnih informacija i diferenciranje od onih koje se mogu ignorirati
  5. kratkoročno pamćenje – procesiranje i zadržavanje vizualnih i auditivnih informacija
  6. akademski transfer (most) – završavanje zadataka u što kraćem vremenskom roku.

 

Igre su osmišljene u tri nivoa: početni (5 minuta), srednji (6 minuta) i napredni nivo (7 minuta).

 

Nakon svake završene igre, program daje povratnu informaciju o razini pažnje, što se kompjutorski bilježi i analizira.

 

Osim poboljšanja na području pažnje, Play Attention doprinosi i unapređenju:

 

  1. radnog i prostornog pamćenja
  2. brzine obrade informacija
  3. motoričkih vještina i okulomotorne koordinacije
  4. kontrole impulsa
  5. socijalnih vještina
  6. ignoriranja i isključivanja ometajućih čimbenika
  7. slijeđenja uputa s više koraka
  8. organizacijskih vještina
  9. dovršavanja zadataka u zadanom vremenu

 

Razlika Play Attentiona i video igrica

 

Većina djece, čak i djeca kod koje postoje teškoće ili poremećaj pažnje, komercijalne video igrice bez prestanka mogu igrati satima. Razlog tome je grafički sadržaj koji je kod video igrica izrazito stimulirajući i (pre)pun podražaja.

Play Attention služi uvježbavanju održavanja pažnje u zadacima koje nisu (toliko) stimulativne ili koje sadrže ometajuće faktore. Na ovaj se način također uvježbava smanjivanje vremena potrebnog za izvršavanje manje nam zanimljivih aktivnosti, poput prepisivanja s ploče ili pisanja domaće zadaće, veće usmjerenosti na praćenje nastave, lakše slijeđenje uputa i ignoriranje raznih podražaja iz okoline.

 

Preporuke

 

Play Attention sustav načelno je predviđen za korištenje od dobi 6 godina nadalje; gornje dobne granice nema.

 

Za dugoročne je i održive promjene u prosjeku potrebno 40, rjeđe i do 60 sati rada. Najoptimalniji se rezultati postižu kontinuiranim tretmanom u trajanju od pola sata, odnosno 30ak minuta, dva puta tjedno. Napredak je ostvaren čak i ako se tretman ne provede do kraja, ali za trajno usvajanje vještina potrebno je minimalno 40 sati.

 

Jednom usavršene vještine uz pomoć sustava Play Attention ostaju dugoročno jer se redovito koriste i primjenjuju u svakodnevnom životu.

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba je pokrenula rad Dnevne bolnice u lipnju 2016. godine. Od tada je kroz Dnevnu bolnicu, koja je integralni dio djelatnosti Poliklinike, prošao veliki broj djece i mladih, kroz različite oblike liječenja i tretmanskog rada. Oni obuhvaćaju organizaciju i provođenje grupnog i individualnog rada sa djecom i njihovim roditeljima (grupni terapijski rad, savjetovanje obitelji pacijenata, psihoedukacija, individualna terapija, kreativne tehnike, podrška u učenju, tehnike relaksacije i mindfulness, redovne kontrole te revizija farmakoterapije, dodatne psihodijagnostičke obrade, organizacijski sastanci s djecom i roditeljima/skrbnicima, slobodne aktivnosti).

 

U Dnevnoj bolnici naše Poliklinike radi interdisciplinarni tim stručnjaka, koji vodi i organizira psihijatar, uz socijalnog pedagoga, socijalnog radnika i psihologa, te intermitentnu uključenost svih stručnjaka Poliklinike.

 

U sklopu terapijskog rada i tretmana za pacijente Dnevne bolnice, u cilju holističkog odnosa mentalnog i tjelesnog zdravlja, opremljen je „Kabinet za tjelovježbu i dobar osjećaj“, koji je počeo sa radom od siječnja 2024. godine, a sa djecom i mladima, kroz dvije skupine, radi kineziolog, uz asistenciju nekoga od stručnjaka Poliklinike.

 

Dnevna bolnica Poliklinike omogućuje liječenje, u kojem je djetetu tijekom dana, kroz više sati omogućeno pružiti terapijske i tretmanske postupke. Uz terapiju naših malih pacijenata pružamo i podršku roditeljima, kao značajnim dionicima u provođenju strategija liječenja. Dnevna bolnica ima za cilj u najvećoj mogućoj mjeri pospješiti funkcioniranje djeteta u obitelji, školi, vršnjačkim skupinama, uz razvijanje i snaženje otpornosti pri suočavanju sa svakodnevnim stresogenim činiteljima. Aktivnostima unutar Dnevne bolnice pružamo djeci i mladima strukturirano i kontinuirano, personalizirano i svakom djetetu prilagođeno terapijsko okruženje. Uz tretmanski i terapijski rad, sa našim pacijentima i njihovim obiteljima, imamo za cilj osnaženje kapaciteta djece i njihovih adaptivnih mehanizama, kroz najprimjerenije terapijske intervencije, kako bismo postigli pozitivne ishode liječenja. Ciklusi liječenja traju najmanje 12 tjedana, a indicirani su procjenom tima Dnevne bolnice, individualno za svako dijete. Nakon završenog liječenja, moguće je nastaviti ambulantno praćenje. 

 

Konačni cilj liječenja je poboljšanje kapaciteta za prepoznavanje, razumijevanje i regulaciju emocija, procesa prilagodbe na nove životne okolnosti, te snaženje za prihvaćanje i integriranje negativnih događaja i proživljenih iskustava.

 

Kroz tretman potičemo zdrave i preveniramo razvoj nezdravih, potencijalno ugrožavajućih i rizičnih oblika ponašanja, uz osnaživanje zaštitinih mehanizama u svakoga pacijenta. Takve aktivnosti omogućuju i poboljšanje komunikacijskih i socijalnih vještina u vršnjačkoj skupini, kao i razvoj osobnih kompetencija,  kroz procese upoznavanja sebe i prepoznavanje svojih osobnih potencijala, kroz procese snaženja samostalnosti.

Grupna psihoterapija

Važnost grupne psihoterapije u adolescentnoj dobi

Grupa nas prati od početka do kraja života: rađamo se i odrastamo u obiteljskoj grupi, uključeni smo u školovanje koje je se održava u grupi (razred, studentska grupa), na radnom mjestu smo okruženi ljudima koji predstavljaju naše radno okruženje. Način na koji funkcioniramo u grupama ovisi o vrsti grupe, ali i o našem emocionalnom stanju.

Adolescentno razdoblje je turbulentno razdoblje tijekom kojega se mladi ljudi pripremaju za odvajanje od roditeljskog okruženja i ulazak o grupu odraslih (što uključuje ulazak u svijet rada, kao i stvaranje svoje obitelji što je, također, grupa). U tom razdoblju pripadnost vršnjačkoj grupi je jako važna, budući da adolescenti nerijetko vrednuju sebe kroz popularnost među vršnjacima. Potreba za popularnošću izvor je stresa za njih, a  način na koji se nose s ovim stresom ovisi o njihovom emocionalnom stanju.

Kod emocionalno osjetljivih adolescenata često su prisutne poteškoće u realiziranju vršnjačkih odnosa, što se manifestira ili povlačenjem od vršnjaka ili pak toliko jakom potrebom za pripadanje grupi da nisu u stanju adekvatno obavljati svoje obveze (najčešće školske).

Zbog navedenoga grupna psihoterapija adolescenata je slična njihovom aktualnoj životnoj situaciji, a interakcije između njih slične su interakcijma u njihovom životu. Tijekom rada grupe suočeni su s vršnjacima, s njihovim problemima, načinu rješavanja sukoba s njima. Kako se psihoterapija odvija u zaštićenim uvjetima, u kojima nisu izloženi procjenama, vrednovanju, kao ni kažnjavanju, mogu slobodnije izražavati svoje osjećaje. Ovim vježbaju način komuniciranja što predstavlja važan Iječidbeni faktor.

„Kabinet za tjelovježbu i dobar osjećaj“ otvoren je u sklopu Dnevne bolnice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u kojoj je našim pacijentima tijekom dana, kroz više sati omogućeno pružanje potrebnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka, na način da nesmetano može nastaviti s uobičajenim životnim aktivnostima.

Kroz holistički pristup zdravlju u Kabinetu se osim tjelovježbe održavaju predavanja, savjetovanja i poučavanja o zdravim životnim navikama, a sa djecom radi kineziolog.

Otvorenje „Kabineta za tjelovježbu i dobar osjećaj“, ima cilj njegovanje sveobuhvatnog liječenja tijela, uma i duha naših pacijenata, sa svrhom poboljšanja duhovnog, fizičkog i mentalnog zdravlja.

Pravila postupanja u zaštiti zdravlja djece – (Child Protection Policy)

Za dijagnostiku i tretman u slučajevima potrebe zaštite zdravlja djece (sumnja na zlostavljanje i zanemarivanje i izloženost nasilju).

Struktura Poliklinike

Upravno vijeće

Članovi Upravnog vijeća:
Prof.dr.sc. Gordana Keresteš, prof. psihologije
Prim.dr.sc. Andrea Jambrošić Sakoman, dr.med., spec. psihijatrije
Tatjana Prenđa Trupec, dipl.ing.el., MBA
Vesna Jurčić, mag.med.techn.
Swea Jelić Tuščić, prof., spec.kliničke psihologije

Ravnateljica
i zamjenica ravnateljice

Ravnateljica: doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, spec. pedijatar, subspecijalist dječje neurologije

Zamjenica ravnatelja: dr.sc. Renata Ćorić Špoljar, klinički psiholog

Služba za pravne, kadrovske i opće poslove

Obavlja pravne poslovi Poliklinike, poslovi zastupanja Poliklinike pred sudovima i drugim tijelima, savjetovanje u radu tijela Poliklinike, stručni dio u izradi normativnih i drugih akata, kao i ugovora u Poliklinici, radni status  radnika, te drugi pravni i opći poslovi po potrebi.

Služba za financije i računovodstvo

Obavlja poslove skrbi o zakonitoj primjeni važećih materijalno-financijskih propisa, financijsko-planski poslovi te računovodstveni poslovi.

Odjel za dijagnostiku i tretman

Kroz Odjel za dijagnostiku i tretman ostvaruje se temeljna djelatnost Poliklinike – specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita djece u djelatnostima pedijatrije, psihijatrije, logopedije, psihodijagnostike i medicinske rehabilitacije.

Dnevna bolnica

Ustrojstvena jedinica za pružanje dijagnostičko-terapijske zdravstvene zaštite izvanbolničkih pacijenata, koji su multidisciplinarno obrađeni. Nakon obrade, indikacijom psihijatra, započinje se s tretmanskim postupkom.

Odjel za znanost
i nastavu

Odjel za znanost i nastavu, u skladu s djelatnošću i organizacijskom strukturom Poliklinike, provodi se i objedinjavaju aktivnosti Poliklinike vezane uz istraživanje u djelatnostima koje se obavljaju u Poliklinici i druge razvojne programe na području medicinske dijagnostike i rehabilitacije.

Pitajte stručnjaka

Naša poliklinika pruža pomoć djeci s traumatskim iskustvima i njihovim roditeljima. Obratite nam se za podršku i savjet kako biste se uspješnije nosili s posljedicama. Kontaktirajte nas danas!

Brinemo za vaša pravila privatnosti

Pitajte stručnjaka

Naša poliklinika pruža pomoć djeci s traumatskim iskustvima i njihovim roditeljima. Obratite nam se za podršku i savjet kako biste se uspješnije nosili s posljedicama. Kontaktirajte nas danas!

Brinemo za vaša pravila privatnosti

„Djeca koja su izložena jednom obliku zlostavljanja često su u riziku od drugih oblika, što pokazuje preklapanje iskustava različitih vrsta zlostavljanja.“ 

Natječaji

Dokumenti

Naručite svoje dijete na
pregled

Odjel za dijagnostiku i tretman

Kroz Odjel za dijagnostiku i tretman ostvaruje se temeljna djelatnost Poliklinike – specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita djece u djelatnostima pedijatrije, psihijatrije, logopedije, psihodijagnostike i medicinske rehabilitacije. Kroz Odjel se provodi iscrpna individualna obrada i  dijagnostika teškoća  pacijenata. Ova se obrada u većini slučajeva provodi  multidisciplinarno od strane psihologa, psihijatra, pedijatra, logopeda, socijalnog pedagoga  i socijalnog radnika. Nadalje, prema principu multidisciplinarnosti planira se i najbolji mogući tretman, odnosno terapija za djecu uz savjetodavni rad s roditeljima, koji će pomoći djetetu na svim potrebnim razinama, pri čemu sudjeluju svi članovi multidisciplinarnog tima, kao i roditelji djeteta.

Dijagnostički i tretmanski rad

U dijagnostičkom radu s djecom provodi se multidisciplinarna obrada koju obavljaju timovi sastavljeni od psihijatra, neuropedijatra, logopeda, psihologa, socijalnog pedagoga i socijalnog radnika. Nakon završene obrade djeca se uključuju u individualni tretman kod
jednog ili više stručnjaka, ili u Dnevnu bolnicu, sukladno procjeni i preporuci multidisciplinarnog tima te u dogovoru s roditeljima.
Mogući primjeri tretmana uključuju  psihoterapiju različitih pristupa, poput integrativne terapije, TF-CBT-a, Gestalt terapije, Mindfulness terapije, EMDR-a, Play terapije, socioterapije, logoterapije, Play Attention-a, te  neurofeedbacka.

U tretmanskom radu Poliklinike ističe se i tretmanski rad s obučenim psima primjenom holističkog pristupa (AAI, AAT) za potrebe ranjivih skupina djece i mladih uz certificiranog vodiča.

Tretmanski rad svakog stručnjaka u Poliklinici, osim što uključuje i rad s obitelji djeteta, uključuje i redovnu suradnju sa svim za dijete važnim osobama i institucijama, kako bi dijete dobilo odgovor na potrebe svog liječenja, a u svom životu podršku i razumijevanje. Stoga, s obzirom na važnost zahvaćanja cjelovite slike odrastanja u radu s traumatiziranom djecom, kako bi se procijenili eventualni drugi rizični i zaštitni činitelji, stručnjaci Poliklinike kontinuirano surađuju i s nadležnim institucijama (Hrvatski zavod za socijalni rad, policija, Državno odvjetništvo, sudovi, škole, vrtići, domovi za nezbrinutu  djecu, učenički domovi).

Grupni rad

Osim individualnog tretmana, u Poliklinici se provodi i grupni rad s djecom i savjetodavni grupni rad s roditeljima. Intenzivniji terapijski rad s djecom i adolescentima provodi se kroz dnevno-bolnički program, u obliku intermitentne terapije u djelatnosti psihijatrije uz provođenje dodatnih grupa radioničkog tipa u koji su uključeni stručnjaci različitih profila Poliklinike, kao i savjetodavni te suportivni rad s roditeljima djece uključene u liječenje.

Odjel za znanost i nastavu

Odjel za znanost i nastavu, u skladu s djelatnošću i organizacijskom strukturom Poliklinike, provodi se i objedinjavaju aktivnosti Poliklinike vezane uz istraživanje u djelatnostima koje se obavljaju u Poliklinici i druge razvojne programe na području medicinske dijagnostike i rehabilitacije. Istraživačka djelatnost provodi se u obliku znanstvenih projekata koji se u cijelosti ostvaruju na razini Poliklinike ili u suradnji sa znanstvenim i drugim suradnim ustanovama u zemlji i inozemstvu poglavito s područja psihotraume djece. Preko Odjela ostvaruje se komunikacija s Ministarstvom zdravstva, Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvom znanosti i obrazovanja, te drugim srodnim ustanovama i stručnjacima te udrugama u zemlji i svijetu.

Odjel sudjeluje u pripremanju i organiziranju znanstvenih i stručnih skupova na domaćem i međunarodnom planu te predstavljanju rezultata znanstveno-istraživačkog rada. Odjel osigurava kontinuiranu edukaciju stručnih kadrova koji rade s traumatiziranom djecom i njihovim obiteljima, stručnjaka koji rade na edukaciji roditelja i podršci odgovornom roditeljstvu, stručnjaci iz Poliklinike sudjeluju u edukaciji studenata na više preddiplomskih i diplomskih studija, kao i na poslijediplomskim studijima. Putem ovog Odjela Poliklinika ostvaruje svoju izdavačku djelatnost koja je usmjerena na podizanje javne svijesti i izdavanje publikacija u zemlji i inozemstvu: časopisi, priručnici, skripte, predstavljanje preko interneta itd.

Skip to content