Što pojam zanemarivanja djeteta podrazumijeva, kada do zanemarivanja dolazi i kako reagirati u takvim situacijama, neka su od pitanja kojima ćemo se baviti u ovom tekstu. Kada govorimo o ovoj temi, bitno je naglasiti da osim teških slučajeva zanemarivanja djece u ekstremnim situacijama postoje i suptilniji oblici zanemarivanja kojih roditelji možda nisu svjesni. Do toga dolazi kada roditelji kroz svoj pretjerano strog, ili u suprotnom slučaju nedovoljno uključen stil roditeljstva ne zadovoljavaju u dovoljnoj mjeri emocionalne i fizičke potrebe svojeg djeteta, a što može dugoročno uzrokovati poremećaje u ponašanju i razvoju djeteta.
Za razliku od prije spomenutih stilova, prisutno i podržavajuće roditeljstvo djetetu stvara osjećaj podrške u teškim i stresnim situacijama na koje ono neizbježno nailazi kroz odrastanje, a gradi mu sigurnost i povjerenje onda kada se nalazi u sigurnim i mirnim uvjetima. Osim toga, roditelji koji postavljaju djetetu razumljiva pravila i granice kroz dijalog, slušajući mišljenje djeteta, potiču proaktivnost u raznim društvenim situacijama. Razlog tome je što dijaloški odnos baziran na komunikaciji dovodi do boljeg kognitivnog razvoja kod djece, a za to je ključna prisutnost i usklađenost roditelja s djetetom.
Brižno roditeljstvo se poglavito reflektira na emocionalni razvoj djeteta, a karakterizira ga odazivanje na potrebe djeteta, ohrabrivanje, odobravanje pozitivnih postupaka, zahvaljivanje i ispričavanje za vlastite greške te stimulacija kroz igru i razgovor.
Vratimo se široj definiciji zanemarivanja, a koja podrazumijeva slučajeve u kojima skrbnik ili odgovorna odrasla osoba ne poduzima odgovarajuće mjere kojima bi se ostvarila sigurnost djeteta unutar i izvan doma, odnosno ne uzima u obzir posebne emocionalne i razvojne potrebe svojeg djeteta.
Uži pojam tjelesnog zanemarivanja označava situaciju u kojoj skrbnik ne ispunjava osnovne fizičke potrebe djeteta poput hrane, odjeće, skloništa, higijene i medicinske/stomatološke njege.
U slučaju emocionalnog zanemarivanja roditelj u kontinuitetu ili povremeno u ekstremnim razinama priječi ostvarivanje osnovnih emocionalnih potreba djeteta.
Emocionalno zanemarivanje također uključuje i roditeljske postupke koji su štetni jer ne uzimaju u obzir razvojnu razinu djeteta i forsiraju autonomiju neprimjerenu djetetovoj dobi.
Što se proširenosti u društvu tiče, zanemarivanje se smatra najčešćim oblikom zlostavljanja djece, a u većini slučajeva, uz zanemarivanje, pristuni su i drugi oblici zlostavljanja poput emocionalnog, psihičkog i fizičkog nasilja. Danas znamo da je svaka vrsta zlostavljanja djece povezana sa značajno povećanim rizikom od pojave poremećaja u ponašanju i izražavanju emocija. Ipak, nekoliko individualnih (npr. genetika, temperament) i vanjskih čimbenika (npr. dosljedni i pažljivi roditelji) mogu imati zaštitnu ulogu i pružati otpornost kod djece koja su proživjela razdoblja zanemarivanja ili traumatične događaje.
Kako uočiti zanemarivanje kod djece?
Kod djece koja su vidno pothranjena ili pokazuju znakove loše higijene okolina će lakše uočiti znakove zanemarivanja. Međutim, postoje suptilniji znakovi koji možda nisu toliko očiti okolini, a najbolje ih uočavaju bliske osobe poput roditelja koji možda nesvjesno i bez loših namjera zanemaruju neku od potreba djeteta. To se pogotovo odnosi na psihološke i emocionalne potrebe kada su roditelji pretjerano zauzeti drugim obvezama ili ne shvaćaju ozbiljno ono što su im djeca govorila. Neki od tih znakova mogu biti psihičke naravi poput oslabljenog pokazivanja emocija, povlačenja u sebe i niskog samopoštovanja, ali i tjelesni poput čestih bolesti (bolovi u trbuhu, glavobolje, infekcije), naglih promjena u prehrani i apetitu te promjena u ritmu budnosti i spavanja.
Na tom tragu, rizik od depresije koji se inače naglo povećava u adolescenciji, dodatno je povećan kod djece koja su pretrpjela emocionalno ili fizičko zanemarivanje u djetinjstvu. Tako adolescenti mogu pokazivati razne poremećaje u ponašanju koji uključuju internalizirajuće simptome (usmjerene na sebe) poput izolacije, samoozljeđivanja i anksioznosti, ali i eksternalizirajuće (usmjerene na okolinu) u obliku agresivnosti, impulzivnosti i izraženog neposluha/prkosa.
Za razliku od djece koja su proživjela razdoblja zanemarivanja, rizik od depresije se smanjuje kod djece koju majke i očevi podržavaju uz međusobnu suradnju, a podržavajuće roditeljstvo je osim toga preduvjet i tjelesnog zdravlja i razvoja djeteta.
Kako bi pokušali razjasniti gdje leže neke od opasnosti zanemarivanja, opisat ćemo četiri glavna stila roditeljstva s kojima se većina roditelja može poistovjetiti:
prvo je autoritativno roditeljstvo. Ono podrazumijeva jasno postavljene uloge i granice unutar kojih se dijete dobro snalazi, a sve u toplom, obazrivom i osnažujućem okruženju. Sličnog naziva, ali vrlo drugačijeg karaktera je autoritarno (kontrolirajuće) roditeljstvo. Ono označava strog pristup odgoju, često uz manjak komunikacije i dijaloga s djetetom oko postavljenih pravila.
Permisivno (popustljivo) roditeljstvo stil je koji predstavlja nedovoljno nadzora i kontrole nad djetetom uz često popuštanje ranije postavljenih granica i pravila, dok neangažirano (neuključeno) roditeljstvo označava indiferentan i distanciran odnos roditelja prema djetetu. Oni rijetko imaju očekivanja ili postavljaju djetetu ograničenja, a često je posljedica teških obiteljskih okolnosti, profesionalne opterećenosti ili bolesti roditelja.
Do situacija zanemarivanja može doći u svakom od navedenih roditeljskih stilova, iako su kod nekih prisutne češće i jačeg intenziteta. Na primjer, u slučaju autoritarnog roditeljstva uglavnom dolazi do emocionalnog zanemarivanja djeteta/adolescenta kao rezultat grubog i nametljivog pristupa koji ne uzima u obzir osjećaje i potrebe djeteta, uz moguću prisutnost fizičkog i emocionalnog kažnjavanja. Također, djetetu/adolescentu se životne odluke i odabiri (sport, škola, odjeća i sl.) nameću strogo, bez dijaloga i razumijevanja za njegove iznesene potrebe.
Nadamo se da će ovaj tekst primarno osvjestiti čitaoce da je zanemarivanje itekako prisutno, da roditelji to ne rade nužno s namjerom već često iz nehaja, te ih i potaknuti da ako prepoznaju eventualne obrasce zanemarivanja djece u svojoj bližoj ili daljnjoj okolini na njih reagiraju obraćanjem službama za mentalno zdravlje djece (kao što je naša Poliklinika) kako bi se na vrijeme djetetu/adolescentu pružila potrebna podrška.
Za kraj je važno naglasiti da prijetnje ili fizičko kažnjavanje nikada, ni u kojem slučaju nisu ispravne metode učenja djeteta niti će postići pozitivne rezultate u odgoju.
Janko Večerina, dr. med.
specijalizant dječje i adolescentne psihijatrije
Lanjekar PD, Joshi SH, Lanjekar PD, Wagh V. The Effect of Parenting and the Parent-Child Relationship on a Child’s Cognitive Development: A Literature Review. Cureus. 2022 Oct
Humphreys KL, Miron D, McLaughlin KA, et al. Foster care promotes adaptive functioning in early adolescence among children who experienced severe, early deprivation. J Child Psychol Psychiatry. 2018. 10.1111/jcpp.12865
Zeanah, C. H., & Humphreys, K. L. (2018). Child Abuse and Neglect. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 57(9), 637–644. https://doi.org/10.1016/j.jaac.2018.06.007
Mayo Clinic Article | Parenting, Kids & Teens
The 4 types of parenting styles: What style is right for you?
May 10, 2023 By Candace Nelson
https://mcpress.mayoclinic.org/parenting/what-parenting-style-is-right-for-you/
