Gotovo da i nema dana kada razgovarajući s roditeljima koji su u procesu razvoda braka ili kada je taj proces već dovršen ne nailazimo na njihovu zbunjenost, povrijeđenost, ljutnju i nesnalaženje ulogom i odnosom prema drugom roditelju, bez obzira kod kojeg roditelja dijete živi.
Roditeljska opravdavanja i pritužbe
Nerijetko su tako prisutne situacije kada nam roditelji kažu: „Skrbništvo ima otac ili skrbništvo ima majka, a gdje je moja uloga i obveze, što mi je činiti?“ Ili „Mama djeteta mi ne dopušta da dolazim u školu.” “Tata mi ne dopušta da vodim dijete liječniku.”,” Mama mi ne dopušta da dođem na djetetovu aktivnost.”,”Ne idem u školu jer je otac dobio skrbništvo.”, ” Nisam donijela uputnicu jer je zdravstvena iskaznica kod oca.”, “Ne učim s djetetom, knjige su kod majke.”, “Ne znam u koju školu će ići ja nisam skrbnik.”, ” Otac je odlučio da ide na zimovanje jer živi s njim.”, ” Išao bih s djetetom u park, ali majka ne dopušta. Kada je kod mene svaki puta idemo na selo.”
Riječ zakona
“Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja. Roditelji bez obzira na okolnost da li žive zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu osim u slučajevima propisanim zakonom ( obiteljski zakon čl.99.st.1. ) Tako zakon predviđa da samo jedan roditelj skrbi o djetetu u slučaju da je drugi roditelj umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili spriječen. Naime, Obiteljski zakon ( čl. 100.) predviđa da će sud, ukoliko roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, odlučiti s kojim će roditeljima dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.
U praksi se takva odluka, nažalost, nerijetko tumači na način da roditelj s kojim dijete ne živi ima samo pravo na susrete i druženja te na sudjelovanje u djetetovom uzdržavanju što nije točno jer roditeljska skrb, pripada i ocu i majci ravnopravno, zajednički i sporazumno.
Nijedan od roditelja nema veću ulogu u pogledu djeteta, osim ukoliko je odlukom suda drugačije određeno, a što je moguće učiniti samo radi zaštite dobrobiti djeteta.
Situacije s kojim se mi u struci često susrećemo je, primjerice, neobavješćivanje drugog roditelja da dijete ide kod stručnjaka ili traženje od djeteta da ne kaže da ide kod stručnjaka, dogovaranje s djetetom oko susreta i druženja, odbijanje suradnje drugog roditelja sa komentarom „skrbništvo je njeno ili njegovo, da je kod mene toga ne bi bilo” i još bezbroj drugih sličnih situacija…
Što djeca trebaju nakon razvoda roditelja
Odgovornost i obveza roditelja je zaštiti dijete od njihove patnje. Dobro se podsjetiti što dijete treba nakon razvoda koji je ionako stresno iskustvo za sve članove obitelji.
Dijete treba:
- oba roditelja
- dopuštenje da voli oba roditelja bez obzira s kojim roditeljem živi
- saznanje da je razvod problem odraslih, a ne njihova krivnja i odgovornost
- stabilnost i predvidljivost te uvid u komunikaciju roditelja bez svađa i sukoba.
Djeci trebaju im roditelji koji mogu surađivati u odgoju i potrebama djeteta te pozitivan stav prema kontinuitetu roditeljskog odnosa djeteta i drugog roditelja s kojim ne živi, bez obzira na to što osjećaju jedno prema drugome.
Nikolina Škrlec, dipl. soc. radnica
