Prof. Sanja Jusufbegović napisala je poticajan i sveobuhvatan tekst za stručnjake, roditelje i sve one koji se u svom svakodnevnom radu susreću sa sasvim specifičnim potrebama koje proizlaze iz darovitosti djece. Time želimo senzibilizirati javnost i stručnjake o značenju prepoznavanja darovitosti i poticanju darovite djece u ostvarivanju sveobuhvatnih potencijala kojima su nadareni.
Darovita nas djeca iznenade svojim ranijim sazrijevanjem, baš poput proljeća koje smo navikli da stigne 21. ožujka, pa nam promakne da je stiglo dan ranije! Radi se o djeci koja od ranog uzrasta pokazuju posebne sklonosti i interese za pojedina područja, kojima su posvećena i velikim dijelom samostalna u njihovu istraživanju, a međunarodni dan darovite djece obilježava se 21. ožujka.
Darovita djeca u pravilu postavljaju puno pitanja
Obilježja darovite djece su upornost, znatiželja, posebna posvećenost i lakoća u sagledavanju problemskih situacija. Prateći dio darovitosti je i kreativnost te drugi pogled na moguće rješavanje problema, a koje često odskače od uobičajenog. Darovita djeca u pravilu postavljaju puno pitanja i fokusirana su na problem, a više nego brzina učenja, odlikuje ih mogućnost upotrebe i primjene informacija u svakodnevnim situacijama.
Osim visokih postignuća u pojedinim umjetničkim, sportskim i znanstvenim područjima, nadarena su djeca osebujna i po pitanju svojih socijalnih kompetencija. No, praksa je pokazala da nekako rjeđe prepoznajemo djecu koja su nadarena u području međuljudskih odnosa i humanističkog područja.
Usmjerenost na zajedničke ciljeve i dobrobit drugih
Međutim, neupitno je kako darovita djeca često pokazuju visoku razinu suosjećanja i visokih moralnih načela, te u vrlo ranoj dobi, ishode pojedinih situacija, gledaju kroz prizmu namjera, a ne posljedica. Unatoč visoke razine svojih unutarnjih motivacija, te sklonosti da u svoje aktivnosti ulažu poseban trud, imaju kapacitete biti usmjerena na zajedničke ciljeve i dobrobit drugih. Pri tome se radi o dobrobiti većine, te na poseban način možemo reći kako daroviti pojedinci mijenjaju našu stvarnost.
Na emocionalnom pak planu darovitu djecu ponekad možemo doživjeti sklonom osamljivanju. Međutim iako darovita djeca trebaju trenutke samoće, nalaze se u stalnoj potrazi za novim iskustvima. Osim ranije navedenih osobina takva djeca streme autonomiji i njihovo je obilježje nezavisnost u prosudbama. Upravo tu je djetetovu osobinu potrebno prihvatiti, ne kao vid djetetovog otpora ili neposluha, nego kao na način njegove samorealizacije.
Budući da znaju i razumiju na puno više razina od nas ostalih, darovita su djeca brza u donošenju odluka, spremnija preuzimanju rizika i manje osjetljiva na neuspjehe. Ujedno su otvoreniji i fleksibilniji, spremni odustati od svojih načela ako su se ona pokazala neučinkovita, drugim riječima manje su rigidnog razmišljanja. Više nego na postignuća darovite djeca su usmjerena na sam proces kojim su do njega stigli, što ih ujedno čini svjesnima sebe i to na način koji je, najčešće, lišen egocentričnosti.
Kako poticati darovitost kao roditelj, odgajatelj ili učitelj?
Svakako posebno je pitanje prilagođenosti darovite djece postojećem odgojno-obrazovnom sustavu. Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije je pokazalo kako s brojem godina provedenim u obrazovnom sustavu, naklonost prema školi pada. Čak i kada se radi o visoko uspješnim učenicima, iz naše bi prakse mogli reći, rijetka su djeca koja školu uistinu i vole! Iako nam je poznat sinkronicitet u povezanosti određenih aspekata razvoja, primjerice matematičkih i glazbenih sposobnosti, nešto nas sprečava da u svakodnevnoj praksi primjenjujemo ono što bi velikoj većini djece pomoglo u njihovom razvoju i doprinijelo njihovim boljim postignućima. Jedan od osnovnih je postulata darovitih otvoreniji i fleksibilniji stil razmišljanja, o čemu je u školama potrebno povesti računa. Stoga, da bismo poticali darovitost, kao roditelji, odgajatelji i učitelji sami moramo biti spremni napustiti ustaljene obrasce svojih navika i razmišljanja.
Prepoznavanje potreba darovitog djeteta
Danas uobičajeno više znamo o psihopatologiji dječjeg razvoja, a svakodnevica nas tjera da zbog porasta različitih oblika i vrsta teškoća u razvoju darovitima poklonimo manje pažnje. Nerijetko se čuje mišljenje, da će se u odnosu na dijete s teškoćama, darovito dijete ionako samo snaći, stoga je teško oteti se dojmu kako se daroviti nekako podrazumijevaju.
Upravo zbog toga nam se lako može dogoditi da djetetove potrebe ne prepoznamo, a samo dijete pokušavamo ukalupiti, pri čemu nerijetko neka djeca budu proglašena zahtjevnim ili pak problematičnima.
No, i kad se jave problemi ili poteškoće, za darovitu je djecu tipično da se uz minimum podrške okoline, vraćaju u svoj optimalni način funkcioniranja. Drugim riječima , u radu s njima neočekivano brzo vidimo rezultate, što je vezano uz sklonost darovitih da s lakoćom iza sebe ostavljaju poteškoće i da je ono što drugi mogu smatrati neuspjehom za njih tek etapa učenja, te su spremni okrenuti se novim i pozitivnim iskustvima.
Autor: Sanja Jusufbegović, prof. psihologije, klinička psihologinja
Izvor ilustrativne fotografije: aptus.com.ar
