Danas djeca odrastaju u svijetu u kojem njihova digitalna prisutnost počinje i prije nego što izgovore prve riječi. Dijelimo njihove fotografije, anegdote, pa čak i osjetljive trenutke – često bez razmišljanja o granici između onoga što je naše pravo kao roditelja, a što je dječje pravo na privatnost.
Rijetko se pitamo hoće li naša djeca jednog dana željeti da njihove priče budu javne, a još rjeđe razmišljamo o tome gdje sve sadržaji o djeci mogu dospjeti, na koji način će biti protumačeni i u kojem se kontekstu mogu pojaviti.
Svakodnevno nastojimo zaštititi svoju djecu u stvarnom svijetu. Vrijeme je da isto učinimo i u virtualnom.
Postoji niz razloga zbog kojih roditelji dijele sadržaje o svojoj djeci, a neki od njih su;
- Dostupnost tehnologije – dijeljenje nikad nije bilo lakše, a komunikacija jednostavnija i brža, nekoliko klikova dovoljno je da privatni trenutak postane javan,
- Pritisak okoline i drugih roditelja - društvene mreže potiču uspoređivanje – s drugim roditeljima, njihovim stilom odgoja ili uspjesima djece. To može stvoriti pritisak da se i sami predstavimo u što boljem svjetlu, često kroz idealizirane objave.
- Potreba za potvrdom i priznanjem – digitalne reakcije poput lajkova i komentara mogu biti oblik potvrde – da dobro radimo kao roditelji, da smo uspješni i prihvaćeni, Ova vrsta „digitalnog priznanja“ može postati snažan motivator za nastavak dijeljenja.
- Stvaranje idealizirane slike roditeljstva – mnoge objave ne prikazuju stvarnost, već njezinu uljepšanu verziju. Roditelji nerijetko objavljuju isključivo sretne, „savršene“ trenutke, stvarajući sliku roditeljstva koja ne odražava svakodnevne roditeljske izazove.
- Prezentiranje samoga sebe – kroz objavljivanje sadržaja o djeci stvaramo digitalnu sliku o sebi kao roditelju,
- Emocionalna nagrada – sam čin dijeljenja djetetovih uspjeha i radosnih trenutaka donosi roditeljima osjećaj zadovoljstva,
- Izgrađivanje karijere – neki od roditelji putem društvenih mreža koriste svoju djecu s ciljem jačanja osobnog „brenda“.
Koji su rizici?
U pozadini simpatičnih objava o djeci mogu se skrivati ozbiljne opasnosti. Neke od njih postaju vidljive odmah, dok se druge mogu pojaviti godinama kasnije;
- Narušavanje povjerenja – dijete može doživjeti osjećaj izdaje i gubitak povjerenja u roditelje,
- Emocionalne posljedice – nelagoda, sram i tjeskoba mogu se pojaviti kada dijete shvati da je njegovo djetinjstvo javno dokumentirano i široko dostupno,
- Izloženost digitalnim predatorima – otkrivanje lokacije, rutine i izgleda djeteta povećava rizik od kontakta s digitalnim predatorima,
- Iskorištavanje u komercijalne svrhe – dijete postaje dio marketinga bez pristanka,
- Seksualna eksploatacija – postoji realna opasnost da objavljene slike postanu dijelom pedofilskih mreža,
- Cyberbullying – djeca mogu postati „meta“ zbog privatnih informacija koje su roditelji učinili javnim,
- Krađa identiteta– osobni podaci poput imena, datuma rođenja, lokacije ili školskih informacija mogu biti zloupotrijebljeni u svrhu krađe identiteta, što predstavlja ozbiljnu sigurnosnu prijetnju.
Djeca imaju pravo na privatnost, sigurnost i dostojanstvo, i u stvarnom i u virtualnom svijetu, a naša je odgovornost da to pravo poštujemo pri čemu nam mogu pomoći slijedeće smjernice;
- Upoznajte se s postavkama privatnosti – iskoristite sve opcije koje društvene mreže nude kako bi objave bile vidljive samo odabranima,
- Dijelite unutar zatvorenih krugova – koristite privatne grupe ili obiteljske aplikacije ,
- Zaštitite djecu i online – primijenite isti oprez kao u stvarnom životu i pomozite djetetu da razvije zdrav odnos prema tehnologiji i da gradi svoj digitalni identitet promišljeno,
- Uključite dijete – kada je to moguće, razgovarajte s djetetom o objavama, poštujte njegovo mišljenje i granice, pritom uvažavajući njegovu dob,
- Informirajte se –o digitalnim pravima i sigurnosti jer tehnologija kontinuirano napreduje i brzo se mijenja,
- Preispitujte svaki sadržaj prije objave – ako postoji i najmanja sumnja, možda sadržaj nije za dijeljenje,
- Poštujte privatnost sve djece – ne objavljujte fotografije druge djece bez dopuštenja njihovih roditelja,
- Zapamtite– internet pamti – Jednom objavljen sadržaj teško se može izbrisati.
Tamara Gojković, dipl. soc. rad., univ. spec. iur.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
Literatura:
- Brosch, A. (2018). When the Child is Born into the Internet: Sharenting as a Growing Trend among Parents on Facebook. The New Educational Review, 54, 225–234.
- Collins English Dictionary. Sharenting.
Dostupno na: https://www.collinsdictionary.com/dictionary/english/sharenting (pristupljeno 10. rujna 2025) - Delimar Vdović, K., Rogošić, S., i Krznar, T. (2025). Sharenting kao izazov modernog roditeljstva. Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, XXIII(1), 123–139.
DOI: https://doi.org/10.31192/np.23.1.8 (pristupljeno 10. rujna 2025) - Hrvatska udruga za zaštitu djece na internetu. Sigurniji internet za djecu i mlade.
Dostupno na: https://csi.hr/ - Livingstone, S., & Third, A. (2017). Children and young people’s rights in the digital age: An emerging agenda. New Media & Society, 19(5), 657–670.
- Steinberg, S. B. (2017). Sharenting: Children’s privacy in the age of social media. Emory Law Journal, 66(4), 839–884.
